Pier Paolo Pasolini (Bologna, 5. ožujka 1922. - Rim, 2. studenoga 1975.), talijanski pjesnik, intelektualac, filmski redatelj i pisac.
 

Mlade godine
Pasolini se rodio u Bologni, tradicionalnom uporištu ljevice u Italiji. Otac mu je bio Carlo Alberto, poručnik talijanske vojske koji je postao slavan jer je spasio život Mussolinija, a majka Susanna Colussi, učiteljica u osnovnoj školi. Pasolini je sa sedam godina počeo pisati pjesme, inspiriran ljepotom grada Casarsa u koji se njegova obitelj preselila. Kasnije je počeo čitati knjige raznih autora; Rimbauda, Dostojevskog, Tolstoja, Shakespearea, Novalisa i drugih te je već kao tinejdžer postao ateist. Sa 18 godina se upisao na fakultet u Bologni kako bi studirao književnost. Kako bi sakrio svoju pravu ličnost, natjecao se u sportskim igrama koje su organizirali fašisti.

1941. je postao glavni urednik časopisa “Il Setaccio”, ali je dobio otkaz zbog sukoba sa izdavačem. Ubrzo je odbacio fašizam i odlučio postati komunist. Bio je unovačen kao vojnik i zarobljen u Njemačkoj na ratnoj fronti, ali je pobjegao maskiran u seljaka. 1944. je zajedno sa majkom učio studente u školi. Tamo je priznao i doživio svoju prvu homoseksualnu ljubav za jednog od studenata, upravo kada se slovenska školska djevojka Pina Kalč također istodobno zaljubila u samog Pasolinija. Ta emotivna situacija je bila zasijenjena kada je Pasolinijev brat Guido ubijen u ratu.

1949. je optužen za korumpiranje mladeži i opscenih činova na javnim mjestima te je stoga bio izbačen iz komunističke partije i izgubio posao učitelja u Valvasoni. Zbog takve teške situacije preselio se k svojoj majci u Rimu. I sam je puno puta govorio da je to bilo teško razdoblje njegova života i da nije mogao naći posao. Ipak, na kraju se zaposlio u Cinecitta studiju te kao profesor.
 

Karijera
Pasolini je 1955. izdao svoj prvi roman „Ragazzi di vita“ u kojem je portretirao siromašni proletarijat u naturalističkom načinu zbog čega je bio optužen na sudu zbog vulgarnosti. Iako je potpuno oslobođen optužbi, postao je najdraža žrtva kasnijih novina. 1957. je radio na filmu „Cabirijine noći“ kojeg je režirao Federico Fellini da bi 3 godine kasnije i sam, fasciniran mogučnostima kinematografije, režirao film „Accattone“. I taj film je izazvao skandal jer je u njemu glavni lik bio svodnik koji je na kraju postao dobra osoba. Indija, Nigerija, Sudan i Izrael su samo neke od država koje je posjetio u tom razdoblju. Iako ateist, režirao je uz pomoč katoliče crkve „Evanđelje po Mateju“ 1964. koje se smatra jednim od najboljih filmova o životu Isusa Krista. Pasolini se zanimao za tu priču jer je po njegovm mišljenju učenje Krista sadržavalo puno paralela sa Marksizmom.

Kao redatelj je promovirao tezu po kojoj je svijet sam po sebi svet te stoga ne treba nekakvu duhovnu bit ili natprirodni blagoslov kako bi stigao u to stanje. Također se bavio sintezom seksualne slobode, makrsističkog učenja i religiozne strukture. Uz to se divio subproletarijatu i žalio što nestaje i biva zamijenjen buržoazijskim načinom života mladeži. Zbog toga je uglavnom radio sa amaterskim glumicma – kako bi uhvatio autentičnost svijeta.

1968. alegorični film „Teorem“ je napao buržoaziju, vladajuču klasu koju je Pasolini prezirao. 1971. započeo je svoju hvaljenu „triologiju života“ filmovma „Dekameron“, „Cvijet 1001 noći“ i „Canterburyske priče“ u kojoj je napravio spomenik slobodi, ljubavi, mladosti i užitku u životu. Nakon toga odlučio je isprobati granice filma i snimiti „triologiju smrti“. Od planiranih tri filma snimio je samo jedan, kontroverznu horror dramu “Salo ili 120 dana Sodome” u kojoj nije toliko kritizirao fašizam koliko je naglasio da je kapitalizam moderni fašizam te ponudio neutralnu kritiku vladajuče klase koja čini sve što hoće. U to je i uklopio kritiku potrošačkog društva.

Još prije premijere svojeg zadnjeg filma Pasolini je 1975. ubijen pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima. Brutalno je ubijen i pregažen autom više puta. Pino Pelosi je uhićen te je kasnije priznao čin, ali je 2005. povukao svoju izjavu, tvrdivši kako su tri stranca nazvala Paolinija “prljavim komunistom”, a neki su izrazili sumnju da bi se moglo raditi o neofašistima kojima se nije svidjela njegova tema u spomenutom filmu.
 

Izabrana filmografija 
1961. - Accattone 
1962. - Mamma Roma 
1964. - Evanđelje po Mateju 
1967. - Oedipus Rex 
1968. - Teorem 
1969. - Medeja 
1971. - Dekameron 
1972. - Canterburyske priče 
1974. - Cvijet 1001 noći 
1976. - Salo ili 120 dana Sodome 
 

Wikipedia
GNU Free Licence

Web Links:

• Pier Paolo Pasolini
• Retrospektiva Filmova Piera Paola Pasolinija
• Pier Paolo Pasolini
• Pier Paolo Pasolini, Evanđelje po Mateju
• Pier Paolo Pasolini: RIBICA (Un pesciolino)